mjeseclogo
nazadlogo
ARHIVA INFORMACIJA SVIH RADOVA OD 2009 GODINE
Radovi iz 2013/14 godine

Draga familijo i dragi prijatelji kolimerskog portala.

Moj ovogodišnji rad je sveden na dijelimične korekcije u informativnom dijelu i održavanju telefonskih veza sa familijama. Sakupljani su, preko Facebooka, novi podatci i nove fotografije. Uporedo ovome sam, slučajem prilika uspijeo doći do mojih starih negativa iz početka 60 -tih godina 20 vijeka ili bolje rečeno iz mojih mladih dana provedenih na našem Kolimeru. Sve u svemu, morao sam iste dijelimično retuširati i na taj način odstraniti tragove dugogodišnjeg lagerovanja a dobrouspijele su postavljene u foto albume odgovarajućih familija. Ujedno će te moći iste da vidite u jednoj skupini pod lajkom "Dokumenti
". Nadalje, iz stranice "Istorija Kolimera" sam vas sa linkom "Toroman" proveo na stranicu mojih dosadašnjih istraživanja i daljnih traganja za korijenjem te familije. Stranica je napisana na 7 evropskih jezika u nadi da mi se jave i oni van naših granica koji eventualno posijeduju još više, meni nepoznatih podataka. Ujedno sam krajem 2011 godine formirao Facebook grupu TORPMAN FAMILY koja za sada broji nešto oko 190 člana. Naravno grupi mogu pristupiti svi Toromani kao i svi njima srodni a naravno i prijatelji tih familija.

Sa narednim linkom dolazite na stranicu Toromana
: http://www.facebook.com/groups/toroman/

Pored dorade jednog velikog paketa novih fotografija o familijama, preuređeni su foto albumi i preuzete su iz prošle godine unesene nove strukture. To se odnosi i na "Lajkove" koji vas usmijeravaju iz foto albuma familija direktno u njihovo korijenje tj. u istorijski dio njihovih prađedova. Znači pri aktiviranju "Lajka" u foto albumu "Matični" bit će te sprovedeni na ono mijesto prađedova gdje ste upravo vi i vaši podatci unešeni. S obzirom da "Lajkovi" za ulazak u foto albume iz prađedova već postoje, imat će te sa novim mogućnost da se prebacujete između istih koliko vam srce želi.

Preuzeta je, iz prošlogodišnjeg rada i mogućnost naraštaja ženskih potomaka kolimerskih pra-đedova da iz dosada urađenog i u buduće dodavanog na ovom portalu, koriste za svoje lične familijarne portale. U tu svrhu je dodana grafika u vidu
srcelogokoja će po potrebi biti aktivisana i u jedan "Lajk" koji bi vodio u njihove internet prezentacije. Moja prvobitna odluka, da lozu ženskih potomaka pratim samo do trećeg koljena bi sa time otvorila mogućnost svim novim autorima da koriste ove fotografske i matične podatke kod kreiranja njihovog rada. Na taj način bi produžili daljnje življenje njihovih prababa. Pročitajte molim vas upute o ovome u "IMPRESSUM" -u.

Podvlačim: Grafička srca srcelogoispod slika imaju samo jedno značenje a to je, da ta srca mogu jednog dana da budu vođice prema naraštajima istih. Uvođenje "Lajka" na tu grafiku ću vršiti posle uviđenja vašeg rada i vaše pismeno date saglasnosti u tu svrhu. Ukoliko već ima autora koji rade na takvom projektu ili su već nešto objavili, molim njih da mi se jave na moju E-mail adresu ili da me kontaktiraju preko FACEBOOKA pod imenom Theo C. Tesanovic.

Još jedan novitet je pod "Lajkom"
Info & Co. Tu imamo alfabetski prikazane srodne familije Tešanovića i Toromanovića i to samo za 20 vijek. Prikaz srodnih familija je proizašao iz želje da posvetim posebnu pažnju, što sam gore već naveo, ženskom dijelu naših familija i njihovih naraštaja. Prvi primjer je bio pokušaj prikaza familije moje majke. Iz tog razloga će se uvesti za svaku srodnu familiju jedan Grafički lajk koji će nositi ime te familije. Ukoliko imate želju i sakupljene podatke o ostalim srodnim familijama vezani uz vas lično, pišite mi. Iza prikaza srodnih familija je data tabela sa pojedincima iz familije koji imaju svoj profil u FACEBOOKU. Preko iste možete stupiti u vezu sa svima pod uslovom da ste i vi kod Facebooka registrirani. Nadalje, iza toga je pregled sa statističkim tabelarnim prikazom broja fotografija naraštaja pojedinačnih familija. Broj fotografija se sastoji od onih albumskih i fotografija portreta tj. onih fotografija koje služe samo za podatke o rođenjima, vjenčanjima, bračnim partnerima i naraštaju. Na portalu se radi već od godine 2005 a prva skupina fotografija je bila placirana na određena mijesta 2008 godine. Objava istog je izvršena 2009 godine. Statistika se vodi od 2008 godine.
NOVOROĐENI NAŠIH FAMILIJA U 2013-2014 GODINI
 
Drazenkova kci
 
Mirnin sin
 
Tamara Ivonina
 
Danica -Liana
 
Nesin sin
 
Praunuka Blagoja Tešanovića Tamara
po Milkici i Draženku Tešanoviću

Rođena 08.02.2013 u Gracu /A

Pra -praunuk Petre Mićić Živan
po Mirni i Mlađenu Suvočarov
Rođen 27.05.2013 u Zrenjaninu

Pra -praunuka Draginje Toromanović Tamara po Ivoni Veršegi
Rođena 24.07.2013 u Beogradu
Praunuka Tatijane Janjić Liana -Danica po Suzani i Miguelu Sosa
Rođena 06.08.2013 u Miami FL /USA
Pra -praunuk Blagoja Tešanovića Dejan -Luciano po Bruni i Neši Tešanoviću
Rođen 20.09.2013 in Bad Reichehall /de


 
mondlogo
 
mondlogo
 
Maksimović ..
 
Neo Scholz
 
Sanje Toromanovic sin
 
Praunuka Milana Toromanovića Dragana po Vesni i Slaviši Marinkovicć
Rođena 27.03.2013 u Beogradu

Praunuka Milana Toromanovića Jelena po Vesni i Slaviši Marinković
Rođena 27.03.2013 u Beogradu

Praunuk Smilje Maksimović Pavle
po Željku i Suzani

Rođen 24.01.2014 u Bijeljini-

Pra -praunuk Blagoja Tešanovića Neo
po Aleksandri i Sebastianu Šolcu.

Rođen 19.06.2014 u Bad Reichenhall /de
Pra -praunuk Jove Toromanovića Mihajlo, po Sanji i Steviši Andriću.
Rođen 20.06.2014 u Bijeljini

 
mondlogo
 
Filip Milic
 
Damon Lakatoš
 
Praunuka Jovanke Toromanović Anna
po Svjetlani Milić -Deurić

Rođena
--.--.---- u --------
-----Praunuk Jovanke Milić Filip
po Miroslavu i Snežani.

Rođen 08.08.2014 u Štokholmu
--
Praunuk Slavojke Tešine Damon
po Saschi i Marie Lakatoš

Rođen 24.10.2014 u Remscheidu

trennlinie

  mjeseclogo
Kolimerski susreti i radovi iz 2012 godine
 

Draga familijo.

Sa mojim ovogodišnjim posijetama naraštajima zadnjih ne ispitanih kolimerskih prababa, sakupljanjem podataka o njima je moje lično traganje za familijama Kolimera završeno. Sa ovim su završena i moja putovanja za staru domovinu. Kraj tih putovanja nije i kraj veza sa vama i sa onima koji do sada nisu bili spremni ili nisu mogli samnom sarađivat, iz njima ličnih razloga, za koje imam razumijevanja. Danas, u vremena elektronskih medija, se ne gubimo iz vida i ako bilo koga iz naših familija tražite dovoljno je da upišete u Googlu njegovo ime i prezime i bit će te iznenađeni koliko mladih iz naših familija su međusobno povezani.


Ove godine:
U Srbijii: Novi Sad - Mijesto Kucura kod Vrbasa, Beograd, Jakov i Bečmen kod Beograda
U BiH-u: Derventa, Bijeljina, Tuzla i Husino
U Hrvatskoj: Zagreb i Marina kod Trogira.

Ova godina je bila za mene jedna od najuzbudljivijih do sada. Od svih kolimerskih prababa postojale su još četiri, čije naraštaje do sada nisam uspijeo da pronađem. Sve četiri prababe potiču iz familija Toromanovića. Zahvaljujući informacijama koje sam od vas, u zadnjih godinu dana dobio, stupao sam u vezu sa pojedinim i na taj način ugovarao sastanke za ovu godinu. Tako sam ovaj put posijetio naraštaje Ilinke i Milana Novakovića, Gospe i Nikole Gavrića kao i Cvije i Živana Radovanovića.

O prababi Radmili, kćerci Mike Toromanovića, udatoj za Milorada Vujanovića, sam u međuvremenu uspijeo više da saznam. Pored njene najmlađe kćeri Ljubice o kojoj sam u prošlogodišnjem izvještaju pisao, uspijeo sam stupiti u vezu i sa njenim najstarijim sinom po imenu Đorđo Vujanović. Tako sam se radovao tome i u više navrata ga zvao preko Skypea i telefonom. Njegova jedina primjedba je bila gdje sam do sada bio i da ga njegova rodbina ne interesuje. Navodno radi toga, da te veze nisu nikad bile kako treba. Pokušao sam mu dati nadu da upravo ovaj moj rad služi tome da se ne izgubimo jednin od drugih. Pred sam moj polazak sam mu se još jednom javio i izrazio želju da njega i njegovu porodicu posijetim. On mi je rekao da sve njegove brojeve telefona izbrišem iz glave što sam i učinio. Bez obzira na to da je ova veza prekinuta, ostavljam naraštajima babe Radmile otvorena vrata, za daljnju budućnost. Uvijek i kad god oni to žele mogu stupiti u vezu samnom ili mojim naslednicima koji će dalje ovaj portal voditi.


Plan posijete je napravljen tri mijeseca unaprijed. Prva zamisao je bila da letim za Zagreb kod rođaka Miroslava Margeta, unuka Tešinog, i da sa njim i njegovom Ivom provedem jedan cijeli vikend. Mika mi je negdje u Martu poslao na avanturistički način par dobrih knjiga, važnih za održavanje zdravlja, koje sam već pročitao i naravno njihove znanosti primijenjujem od tada. Mika je pored toga, kao jedini iz naše familije posijedovao par jako važnih fotografija. Jednu od najboljih je đeda Teše sa slamnatim šeširom i od Tešinog sina Drage koji je odmah na početku drgog svijetskog rata poginuo, kao i sliku Dušanove supruge Branislavke.

Taj plan se nije nikako mogao poklopiti sa planovima letova avionskih kompanija tako da sam bio prinuđen prvo da letim za Beograd. Redosled daljnih zbivanja je bio tako izplaniran da na kraju provedem desetak dana odmora kod naših Novakovića u Marini kod Trogira. Iz tog razloga je knjižen i let iz Splita za Hamburg. Odmah posle knjženja tih letova sam obaviještavao familiju o terminima moje posijete njima.

Uporedo tome sam redovno bio u vezi sa jednim mojim novim prijateljem koji je negdje krajem prošle godine pronašao ovaj portal i pisao mi sa puno pohvala. Tako sam stupio sa njim u jednu prijateljsku vezu gdje smo se mođusobno umno dopunjavali. On mi pomaže velikim dijelom u razjašnjivanju još nepoznatog u naraštajima prababe Jovanke i Cvijana Milića a pored toga i Radmile i Milorada Vujanovića. Prijatelj mi se čak ponudio da me dočeka na Surčinu i da me vozi za Novi Sad tj. za Vrbas i na kraju da skupa provedemo dan zajedno. Ideja je bila super a sa druge strane mogućnost za mene da ne tragam za načinom mog transporta po Beogradu. Dogovor je bio perfektan i više puta potvrđen.

Za moje iznenađenje ili bolje rečeno šok, dobih telefonski poziv, negdje iza pola noći, tri - četiri sata pred polijetanje, od mog prijatelja iz neke beogradske klinike, gdje je kao hitan slučaj dobačen. Moj san je kroz taj šok nestao i ja presijedi rest od noći razmišljajući o tome šta da radim. Suviše je bilo kasno, bilo koga u Beogradu zvati da dođe po mene, a posljedne njegove riječi, da će pokušati zamijenu da pošalje, su me umiravale u nadi da će se on možda do ujutru oporaviti i bit tu.

Po nesreći let aviona iz Hamburga je za jedan sat kasnije, radi zamrznutih krila, pomijeren ali smo na Surčin sletijeli skoro na vrijeme, na mene nije niko čekao i ja se uputih sa autobusom za Beograd. Nedaleko od beogradske autobuske stanice sam ostavio moj teški kofer sa garderobom u restoranu "Kod Jovana", koji je u vlasništvu mojih Toromana tj. familije mog drugara iz dijetinjstva. Od tog momenta je nastupilo veliko olakšanje za mene i sa time slobodne ruke za ostvarenja dijela mog plana vezanog za Srbiju, bez bilo čije pomoći.


Novi Sad, Vrbas - Kucura, Beograd, Jakov i Bečmen pored Beograda


VRBAS -ŽRKO I RADINKA KNEŽEVIĆ

U razgovoru sa Radinkom Knežević u Kucuri kod Vrbasa me ona savijetuje da ne idem taksijem do nje nego sa autobusom preko Novog Sada do Vrbasa pa tek odatle sa taksijem tih zadnjih par kilometara do Kucure. Taj savijet sam slijedio i stigao kod mojih Kneževića negdje kasno posle podne. Doček je bio srdačan, upravo familijaran. Upoznajem i njenu diejcu, Štefana i Tamaru, njenog supruga Žarka sa kojim sam već iz Hamburga dosta prijatnih razgovora vodio. Razgovarali o svemu i sa vremena na vrijeme silazili u njihovu prodavnicu namirnica gdje je Žarko dežurao, napravili nekoliko slika i skenovao stare sa istorijskim značajem za familiju.

Žarko i Radinka sa dijecom
Žarko, Tamara, Štefan i Radinka Knežević

Oproštaj od Kneževića, negdje pred veče. Plan da iz Beograda idem kod moje Mirsade Tkačik u Lazarevac i tamo da prenoćim je nakon razgovora sa njom pao u vodu jer na beogradsku autobusku stižem tek oko pola noći i u to doba nema prevoza za dalje. U nevolji nazivam Cvijana Toromanovića u Novom Beogradu, dobivam Joku koja je malte ne cikala od sreće kad me je čula. Nije ni čudo jer, pola sata nakon što se moja letilica spustila na Surčin, spustila se i jedna iz Dortmunda u kojoj je bila njena kćerka Jadranka koju dugo nije vidjela. Na moje pitanje, ima li mijesta za spavanje i za mene je potvrdno odgovorila i tako se i ja, ne planirano nađoh kod njih, upozna napokon i njihovu Jadranku i izpričasmo se svi skupa skoro do zore.

Doručak, prebacivanje na autobusku stanicu, razmišljanje o jednoj posijeti prijatelju u klinici je, kao možda nepodobno, odbačeno. Odluka je da sinoćno promašeno putovanje za Lazarevac kod Mirsade nadoknadim u početku ovog dana, s obzirom da su svi sastanci planirani za posle podne. Na autobus za Lazarevac nisam trebao dugo da čekam i nakon skoro dva sata vožnje bih kod nje gdje sretoh i staru prijateljicu Zlatu. Nakon par sati ćaskanja vratih se ja autobusom za Beograd da bih se sreo sa porodicom Srbe Toromanovića. S obzirom da su živili nedaleko od autobuske stanice, brzo sam ih pronašao. Na vratima sam srdačno dočekan od Joze. Uveden u dnevnu sobu, pozdrav sa zagrljajem sa Srbom i kćerkom Milicom. Uobičajeni razgovori uz pića za osviježenje dok je Milica sakupljala foto albume i pojedinačne slike familije. Ponuđen, od Joze pripremljen, ručak sam morao odbiti jer nisam bio gladan. Sve je bilo u redu izuzev mog uvida da je se Srbino zdravstveno stanje, od našeg zadnjeg viđenja u godini 2009, dosta u negativno promijenilo. Iz tog razloga sam posijetu njima prekinuo bez izvršenja mog plana, sa izjavom divljenja usmijerenog Jozi koja je sa puno pažnje i lične žrtve stajala Srbi u njegovim teškim momentima pri ruci.


JAKOVO -ZORAN ĐURIĆ


Sa pozdravom od njih upućujem sa taksijem za Jakovo nedaleko od Surčina da bih po dogovoru posijetio Zorana Đurića, sina Ilinkine najstarije kćeri Rajke. Do Zorana stigosmo nakon dužeg lutanja. Zoran me dočeka već pred kućom i naravno prima moje izvinjenje za lično zakašnjenje jer umijesto u 19 sati, trebao sam kod njega da budem u 17. Zoran je bio isto tako prijatan sagovornik još dok smo međusobno telefonirali na liniji Hamburg - Beograd a kao gostoprimac isto tako. Dugo smo sijedili, skenovali nekoliko fotografija iz života njegove familije i razgovarali o tragovima pojedinih porodica.

Dragana i Zoran Đurić
Dragana i Zoran Đurić

S obzirom da sam se najavio kod Vladimira Jelena i njegove Dušanke i najavio da bih rado kod njih prenoćio, Zoran me prebacuje svojim autom do njih. Mislim da sam kod Vlade i Dušanke bio negdje između 22 i 23 sata noću. Tu sretoh njihovu kćerku Zoricu i njenog Željka. Razgovarasmo o mojim željama da saznam više o Snježani i Zlatku i Zoricinom obećanju da će mi pri tome pomoći. Njih dvoje me sledećeg jutra, u putu prema njihovom poslu, prebacuju do jedne autobuske stanice odakle se upućujem za Beogradski centar.

Treći dan u Srbiji umijesto jednog, odlazim u restoran "Kod Jovana", uzimam moj teški kofer, bez da sam sreo Zorana i Anitu, ukrcavam se u autobus za Bijeljinu i istog dana oko podne sam se našao u kući mojih rođaka u Prebivaličkoj.

Derventa, Bijeljina, Dijelovi, Tuzla, Husino - Ljubače

DERVENTA i "Rođo" LJUBOMIR GAVRIĆ

Jedno od najvažnijih namijera mog putovanja je posijeta Ljubomiru Gabriću u Derventi sa kojim sam tri četvrti godine u vezi. Do Ljubomira sam došao zahvaljujući mom priajtelju Radi Tojiću, piscu monografija majevačkih krajeva, koji je prilikom jednog putovanja za Derventu tragao za njim i uspijeo ga naći. Ovaj pronalazak je za mene bio od toliko velikog značaja da sam jedva čekao da ga vidim i meni je bilo jako važno da ga u Bosni među prvima obiđem. Ljubo, rođen 24.05.1925 je jedan od najstariji živih svijedoka našeg kolimerskog zavičaja i posijeduje fantastičnu memoriju da je bila prava divota slušati njegova pričanja. Ja mislim da sam ga pitao za brojeve ličnih karata pojedinaca da bi on i to znao jer je radio cijeli život kao milicioner i penzionisan u tom pozivu.

Rado mi je već na vrijeme saopštio da je spreman da me na tom putovanju prati.

Odmah po mom dolasku u Bijeljinu dogovoreno je sa Tojićem naše putovanje za sledeći dan ujutro. Tako se nas dvojica nađosmo na putu Priboj, -Doboj, -Derventa. Sa Ljubom smo telefonom redovno bili u vezi pa nas je on dočekao već nedaleko od njegove ulice. Odmah smo krenuli prema njegovom stanu gdje nas je čekao i njegov najmlađi sin Brano koji inače skupa sa njim živi. Nakon dužih razgovora i iznošenja mog plana moje posijete, upisivanje meni potrebnih podataka i skenovanje slika smo se uputili njegovoj unuci Tamari i njenoj familiji. O Tamari sam znao sasvim malo ali po sreći ona je skoro pola godine prije, pronašla na interetu kolimerski portal i pisala mi. Naravno me to još više obradovalo i tako sam joj javio da ću je obići. Tamara i njen muž Vojo su nas srdačno dočekali, napravljeno je nekoliko snimaka sa njima i njihovom dijecom. I tu smo proveli dosta dugo vremena, na kraju se izpozdravljali, odvukli Ljubu kući i ostali sa njim u dogovoru da će mo doći kod njega sledeći vikend da bi posijetili njegovu kćerku Slavicu i njenu familiju u Prnjavoru prema Banja Luci a nakon toga i sestru Stanu u Potraši.


Ljubomir i Radivoje Tojić
Ljubomir Gavrić i Radivoje Tojić u razgovoru

Kod Vidovića
Tamara i Vojo Vidović sa sinom Đorđem i kćerkom Tinom

Ja i moj Rado smo dosta kasno pošli nazad za Lipovice, kod njega na spavanje. Bilo je to negdje oko pola noći i jedino što mi je tog momenta trebalo je bio krevet. U sred šume punog mirisa prirode, u tišini i pravom mraku, spavalo se kao malo dijete. Sledećeg jutra se doručkovalo i donešen plan da do kasno poslepodne ostanem sa njegovom porodicom. Obišli smo i nadgledali rad puta od njega pa do njihovog "Ranča" gdje nam je njegova Jelica čak što više jedan jako lijep ručak zgotovila i u hladu pod vinovom lozom servirala. Posle ručka me Rado prebacuje za Priboj odakle se sa taksijem upućujem za Bijeljinu.

Sledeći dan u Bijeljini posijećujem brata Blašku, Ratkove sinove Darka i Denisa, obilazim Božanu, Olju i njenu familjiju. Javljam se Slađani Cvijetinovoj i Bori Miliću, odlazim za Dijelove kod rođaka Slavka i od njega obilazim Boru Milića i njegovu familiju gdje dobivam dosta podataka i fotografija. Sledećeg dana obilazim Lekić Zorana i Gorana, Savu Antića i njegove i dobivam nove, do sada nepoznate informacije. Stupam u vezu sa Milevom Miličić i njenom kćerkom Daliborkom a kratko nakon toga odlazim kod njih da ih upoznam i podatke o njima da dopunim. Posijeta Daliborki i njenoj familiji je bila uspiješna i srdačna.

Kod Lekića
Dio familije Lekića; Svijetlana, Zoran i Goran sa dijecom

PRNJAVOR -SLAVICA I DRAGOLJUB PRERADOVIĆ - BUDIMIR GAVRIĆ

Dani su brzo prolazili i vikend dođe, te Rado i ja se nađosmo u putu za Derventu kod našeg Ljubomira. Sa njim polazimo odmah za Prnjavor da bi posijetili njegovu kćerku Slavicu i njenu familiju. Posle kratkog lutanja dolazi nam njen muž Dragoljub u susret te tako se nađosmo i kod njih. Upoznavanja i razgovori o familiji, fotografisanja i skenovanja slika se završilo i mi se opraštamo od Preradovića i putujemo nazad za Derventu sa planom da posijetimo i Ljubomirovog starijeg sina Budu. Budimir nas je već pred kućom čekao, pokazao nam je i okolicu u kojoj živi, razgovarali o familji i njegovim članovima porodice koji žive u dalekoj Australiji. Mi se izpozdraljasmo sa Budimirom i uputismo se za Potraš da bi posijetili Ljubomirovu najmlađu sestru Stanu i gdje bi on ostao preko vikenda.

Kod Preradovića
Ljubomir, Slavica, Danijela, Dragoljub i Mirjana

DANICA I CVIJETIN JANJIĆ - VIŠNJA TOROMANOVIĆ - BOSILJKA BOŠNJAKOVIĆ

Kod Stane se lično nisam zadržao nego me je Rado vratio dva kilometra nazad na Kolimersko Poliješće kod Danice i Cvijetina Janjića. Dok je Rado otišao kući ja sam kod mojih Janjića ostao. Negdje još u rano poslepodne nam se pridružila i Višnja Stankinca te smo tako došli i u razgovor o Cviji Jovinoj čiji naraštaji žive u Pajićima i koje ona dobro poznaje. Višnja je bila spremna da odmah idemo u Pajiće i Cvijetin je bio spreman da nas gore prebaci sa svojim autom. Napokon stajaše predamnom oni za kojim već dugo tragam. Bosa i njen sin Stanko Bošnjaković i njegovo dvoje dijece. Par metara naviše i kuća njenog starijeg sina Ace i njegove familije. Tako upoznah najmlađe: Stankinog Cvijetina i Violetu pa onda Acine: Milenu, Maju i Milicu. Tu provedosmo Višnja i ja dosta vremena, obiđosmo kratko i seosko groblje i oprostismo se od naših Bošnjakovića sa toplim željama za uspiješnu budućnost. U međuvremenu smo se našli ponovo u Poliješću, zahvalio Višnji za njenu saradnju i obećanjem da ostajemo i nadalje u dobroj vezi. Odluka je pala da prenoćim kod Cvijetina i Danice. Prvi put nakon više od 45 godina prenoćevam na tom području i san mi je bio lijep i miran. Sledećeg jutra smo zajedno doručkovali. Danica je sredila sa njenim taksistom da u prolazu iz Tuzle za Bijeljinu navrati pored njih i da i mene uzme sa sobom što je i uspijelo.



  Stanko i majka Bosa i dijeca   Moji Bošnjakovići  
Stanko sa dijecom i majkom Bosom
Aco i Vera Bošnjaković sa svojim ljepoticama

U međuvremenu sam stupio u vezu sa Cvijetinovom kćerkom Slađanom i iskazao joj želju da bih rado posijetio i upoznao njenu familiju. Ostali smo pri tome da se o terminu dogovorimo u narednih par dana. Moji pokušaji narednih dana da je dobijem na telefon mi nisu spijeli tako da sam odustao od toga shvatajući da to ona ne želi. Vikend je brzo prošao i ja se prebacujem za Priboj gdje se sastajem sa Tojićem, idemo za Potraš, uzimamo Ljubomira kod Stane i prebacujemo se za Derventu gdje se opraštam od njega sa obećanjem da ću ga redovno zvati. Rado i ja se vraćamo nazad do Tuzle gdje ga ja napuštam.

TUZLA - HUSINO - ŽIVINICE

U Tuzli se smiještam kao i svake godine kod moje rodice Draginje Tomić. Tu kao prvo se povezujem sa Mariom i Goranom Marget u želji da i njihove familije posijetim. Posijećujem Zlatka i Amiru, idem kod Grozde Dušanove gdje dobivam još par slika od Branke i Grozdinih unučića po sinu Darku. Kontaktiram Višnju i njenu kćerku Cviju Josipović, odlazim kod njih na Husino i tamo provodim jedno lijepo poslepodne u razgovoru sa njima. Igor i Vlado nisu bili tu radi poslova koje su morali obaviti ali Cvija, Alen i Višnja su ih dobro zastupili.


Kod Josipovića
Cvija, sin Alen i majka Višnja

Vikend u Tuzli je brzo prošao i bio sam sa mojim planom obilazaka, izuzev jednog, zadovoljan. Uporedo sam koristio priliku i kupio autobusku kartu Tuzla - Zagreb za 1. Juni, gdje sam obećao posijetiti rođaka Miroslava i njegovu Ivu kao i stare prijatelje iz Hamburga; Mirsadu i Miljenka Jurešu. Posle kupovine karte odlazim ponovo za Bijeljinu odakle stupam u vezu sa Milicom Srbe Toromanovića u Beogradu i dogovaram se sa njom za ponovno viđenje iz razloga neuspijelog prenosa slika sa njenog CD-a na moj računar.

BEOGRAD - ZORAN TOROMANOVIĆ

U putu za Beograd obavlja se jedan telefonski razgovor sa Jojom i ispoljavanjem moje želje da se sa njim u restoranu "Kod Jovana" na Autobuskoj stanici vidimo. Razgovor je prekinut sa mojim ubjeđenjem da će on tamo doći. U restoranu su pri mom dolasku bili samo par gostiju ali ubrzo je i Milica stigla sa punim rukama slika i foto albuma. Nije dugo prošlo da su Zoran, njegova kćerka Marina i supruga Anita tu stigli. Uspijeva mi da napravim i par slika sa njima, skenujem veliki dio fotografija iz Miličine kolekcije. Vrijeme prolazi i ja shvaćam da Joju neću vidjeti, na kraju izražavam želju da hvatam prvi autobus za Bijeljinu, što i činim. Oprošten od mojih Toromana iz Beograda i olakšanjem da sam ipak uspijeo moje zadatke u Srbiji da planski obavim, se osijećalo u vazduhu oko mene.

Zoran, Marina i Anita
Zoran sa kćerkom Marinom i suprugom Anitom

Kraj Maja je već bio na pragu i ja počinjem polako da pakujem moje stvari za daljnje puteve. Mirsadi javljam kad ću da stignem na Zagrebački Kolodvor gdje će me ona dočekati. Javljam se i dogovaram sa mojim najdražim Toromanima da napravimo jednu posijetu "San Marino" slastičarni i da skupa se počastimo sa najboljim kolačima u Bijeljini. Oproštaj od Bijeljine uz rashlađujuće piće i družbu sa Nedeljkom i bratom Blaškom.

Moji najdraži Toromani
Moji Toromani, na najmlađim ostaju stare uspomene kolimerskih familija; Dijana sa majkom Jovankom, Katarina i brat Nemanja, Đorđe i stric Nedeljko

ZAGREB: PRIJATELJI JUREŠE I ROĐAK MARGET

Put za Zagreb je trajao oko 5 sati ali je autobus bio uredan udoban, putnici dobri i davljenje muzikom nije bilo. Odmah pri dolasku na Kolodvor sam nabavio kartu po Milorada Novakovića savijetu. Mirsada je već bila tu sa još jednom njenom radnom kolegicom. Posle obilaska njenih par butika smo bili već kod kuće. Miljenko i Jasmin sa njegovim sinovima je bio isto tu a Davor nam se pridružio po dolasku iz škole. Dugo smo naveče sijedili pričajući o svemu te negdje kasno pred ponoć se išlo u krevet. Ujutro negdje oko sedam sati smo već bili budni, pili kafu, doručkovali i spremili na put do Ive i Mike. Kroz telefonski razgovor dobismo od Mike još par instrukcija kako da ih najlakše nađemo i nije prošlo puno vremena bijasmo pred njihovom kućom. Ivu smo pozdravili takoreći na kapiji jer je upravo bila na putu da obavi jednu važnu službenu obavezu. Viđenje sa Miroslavom je bilo više nego srdačno. Pogledali smo njegovu "Hasiendu" jeli od Ive fantastično napravljenu sirnicu i razgovarali o dobrim starim danima u Tuzli. Vrijeme je brzo prolazilo ali se stiglo, najbolje slike đeda Teše koje je Miroslav kao jedini posijedovao u svojoj riznici, da se prebace na kompjuter. Nije dugo prošlo i Iva je bila ponovo tu. Vrijeme polaska na Kolodvor se primicalo i Mika i ja smo se dali na put. Oproštaj od Ive i kasnije od Mike, sijedanje u autobus za Split, poslednje mahanje i početak nove i ovaj put ugodne vožnje u pravcu mora.

Denis u Luci
Denis Novaković u putu mog upoznavanja mijesta Marina

KOD NOVAKOVIĆA U MARINI KOD TROGIRA

Put do Marine je trajao oko 6 sati jer se išlo van magistralnim putevima ali za to kroz fantastilnu prirodu i čak što više preko Plitvičkih Jezera. Negdje oko 18:00h sam već bio u mijestu i Denis Miloradov mi je izašao u susret. Prvo sam se smijestio u fantastičan suteren -apartman sa velikom terasom okićenom starim suvenirima, dugim hodnikom, lijepim dnevnim boravkom, velikom kuhinjom, kupatilom i što je posebno važno bilo, sa velikim šarenim vrtom oko kuće. Ana i Milorad su za to vrijeme bili još u Požarnici ali do isteka mog odmora će i oni stići u Marinu. Odmah isto veče mi je Denis pokazao u mijestu gdje se šta nalazi. Dao mi ostale važne podatke te nakon dosta dugog puta uz obalu i plaže se nađosmo ponovo kod kuće. Prva zamisao je bila odmorit se, izkupat se na moru a tek onda rad. Od deset dana odmora su sedam tako provedena a tri su bila kombinovana u razgovorima sa Denisom, skenovanje slika iz nekoliko njihovih foto albuma. Zadnji vikend mog boravka u Marini je proveden sa Anom i Miloradom koji su u međuvremenu stigli i razgovorima o familiji, dopuni meni još nepoznatih podataka i o mom do tada pređenom putu i sastancima sa našim familijama. Vrijeme oproštaja od Novakovića i za mene sigurno za narednih, ko zna koliko godina, od mojih u međuvremenu više domovina. Milorad me prebacuje za Split na aerodrom koji je bio dvadesetak kilometara od njega udaljen, tu se izpozdravljamo uz obećanje da se ne zaboravljamo.

Ulaz u apartman
Na terasi pred apartmanom

Kod Novakovića
Vrt sa gornje strane kuće

Kod Novakovica

trennlinie

  mjeseclogo
Kolimerski susreti i radovi 2011 godine
 
U Austriji: Grac
U Sloveniji: Globoko i Tešanovci
U BiH-u: Bijeljina, Janja, Dijelovi, Amajlije, Priboj, Potraš, Požarnica i Tuzla.
U Srbiji: Beograd.

 
Sa opisom nove strukture portala i ovogodišnjeg rada. Novitet kolimerskog portala je novi "Lajk", uvidljiv na glavnoj stranici pod nazivom Info & Co. Tu je unešena tabela sa lajkovima za direktan ulaz na Facebook profile pojedini članova familija. Napominjem sve posijetioce portala da se na stranici foto albuma, u nastavku, nalaze grafčki prikazi loza kolimerskih familija kao i kopije matičnih listova starijih generacija.

Draga familio i dragi prijatelji, posijetioci kolimerskog portala. Ova godina je dobro započeta a za mene mnogo prije od mog polazka za staru domovinu i krunisana je na svadbi naraštaja Milana Toromanovića tj. jednog od njegovih najmlađih unuka Mirze Vejzovića i njegove čarobne nevijeste Violete Apostolovske u Njemačkom gradu Wildeshausenu.

Sa vijenčanja Mirze i Violete


Ujedno, na ovom mijestu želim
da unukama Teše Tešanovića; Zandri Jaunik Lakatoš i Jasni Tešanović Letić a naravno i njegovim snahama Grozdi i Zlati
ispoljim moju veliku pohvalu i divljenje za sačuvanje velikog dijela starih (Istorijskih) fotografija njihove a sa time i Tešinih familija. Upravo te fotografije mi dokazuju i pokazuju da su vaši predci živjeli i da u vašim srcima i danas žive.

Puno, puno hvala draga Grozdo, Zandra, Zlato i Jasna.

S obzirom da sam "samo" oko 700 fotografija i kamaru pisanih podataka donio sa juga, trebalo mi je vremena do kraja Septembra ove godine, sve to za potrebe kolimerskog portala pripremim i unesem na odgiovarajuća mijesta. U međuvremenu od broja gore navedenih fotografija su novih retuširanih ili izpeglanih preko1100 rodilo. Ruku na srce, ... bio je to veliki posao. Moji putevi do tog materijala su u narednim tekstovima opisani. Ja vam želim puno zadovoljstva pri kretanju kroz stranice ovog portala gdje će te naći mnoga lica familija koje do sada niste vidjeli ili čak niste znali da ih uopšte na ovom svijetu ima.

Hamburg 23. Septembra 2011
Sa poštovanjem vaš
ttheo

Austrija: -Grac

Moj majski boravak u staroj domovini je donio puno ploda i prelijepih doživljaja. S obzirom da sam već duže vremena u korespondenciji sa Zandrom Lakatoš, kćerkom Slavojke i Alberta Jaunika koja kao mlada penzionerka živi sa njenim mušem Vladom u Sloveniji, dogovoreno je da kao prvo putujem do njih. Iz tog razloga sam knjižio let od Hamburga pa do Klagenfurta i nazad. Tako sam i ove godine proveo par dana kod Zorana i Dragana, sinova mog rođaka Laze Tešanovića. Pri toj prilici sam u Gracu posijetio i ostali dio familije koja tu radi i živi.


Kod Dragana i Cece
Dragan Laze Tešanovića sa novom "Vatrom" Cecom

Već 30 Aprila, ujutro rano, smo Dragan, njegova Ceca i ja bili u putu za Sloveniju.
Tesanovci  

Slovenija: Tešanovci

Još u vremena dok sam preko interneta tragao za Zandrom, pronađoh u Sloveniji preko Google Earth jedno malo mijesto po imenu Tešanovci.

Tako smo nas troje bili na putu uprvo za to mijesto koje je smiješteno nedaleko od Moravskih Toplica.

Meni je bilo u cilju da saznam dali to mijesto ima bilo kakve veze sa našom familijom. Bilo je to simpatično uspavano malo mijestašce te odmah u sredini istog rekoše nam prijatni ljudi da je nihov sugrađan Štefan Kuhar upravo prije nekoliko mijeseci napisao jednu malu knjigu o njihovom naselju.

Mi dobismo ulicu i broj kuće i nađosmo domaćina te dobismo, sa njegovim autogramom, tu malu knjigu.

Štefan iznosi da "Prvobitno ime tog mijesta je bilo Tysinolch zatim Tysanch pa negdje od 15 stoljeća Thysanowicz a još kasnije Tešanoc i napokon ime Tešanovci." Sa time je konačno utvrđeno da ime tog mijesta se slučajno podudara sa prezimenom Tešanović.

Naš put za Tešanovce nije bijo uzaludan, sad znam što prije nisam znao.

  Tesanovci


Slovenija: Globoko ...

Vrijeme je dobro proteklo i mi smo na putu našoj Zandri.

Bio sam dosta uzbuđen jer napokon, praznina podglavlja Tešinog naraštaja se sa ovom posijetom u velikom dijelu popunjava. Zandra posijeduje veliki dio informacija i fotografija familije još za vrijeme srećnih tuzlanskih dana. Kuća gdje njih dvoje žive je na malom brdešcu nedaleko od glavnih prometnica, opkoljena sa zelenilom i u sredini većim dvorištem. Doček je bio super, onako kao da se već godinama znamo i još više. Upravo kao što se familija inače susreće. Kao prvo uobičajeni razgovori o familiji, penziji i drugim vrlinama ovdašnjeg života pa onda gdje ko živi i kako su se putevi odvijali. Ubrzo je i ručak bio spreman, sto je bio pun svega ali moja najljepša hrana su bile informacije od Zandre i ne prođe dugo, izolovasmo se mi od Vlade, Dragana i Cece.

Puno puno fotografija prođoše kroz naše ruke i dok smo mi to sve skenovali ovo troje je napravilo i jednu debelu šetnju a njihov odlazak nisam, mislim ni primjetio. Oproštaj kratak i sa obostranim obećanjima da ono što se jednom nađe, više ne gubi. Hvala Zandra, hvala Vlado i dosvidanja.

Kod Vlade i Zandre

Kod Vlade i Zandre sa Cecom i Draganom

Kod Vlade i Zandre

BiH: Bijeljina

U povratku od Zandre i Vlade za Grac smo obišli uz put i mog mlađeg brata Simona i njegovu familiju u Velenju. Par dana u Gracu su brzo prošla i ja se nađo sa Cecom i njenim sinovima u Autobusu Beč - Bijeljina. Putovalo se skoro čitavu noć i s obzirom da ću ovaj put provesti moje Bijeljinske dane u praznoj kući od mog Zorana i Dragana, prvo se dobro odspavalo. Istog dana posle podne sam obišao brata Blašku, bio kod rodice Božane, kod strine Mitre i njene kćerke Slavke, vidjeo Borisa i njegovu Milicu, obišao Paju Radojkinog, Cvijetu Mlađenovu, Divu i Miću, bio kod Stankovog Torija i Jovanke, Ratka Radojkinog sinova a predveče sam nazvao sve ostale i saopštio im da sam dobro stigao u Bijeljinu.

I ovaj put kao i prošle, 2010 godine, želim da posijetim one familije kod kojih do sada nisam bio i među prvima je Cvijetin Tatjanin i njegova supruga Danica. Sa njima sam proveo malo više vremena i pored toga bio kod njih i na Kolimeru i dobio pri tome osnovne podatke njihovog naraštaja sa većim dijelom fotografija. Gostoljubivost Danice i Cvijetina mi se duboko urezala u srce tako da će buduća viđenja biti normalitet. Narednih dana sam bio u Janji kod Milanke Vajine gdje sam dobijo isto puno slika njenih i familije njene sestre Danke.

U Dijelovima kod Bijeljine sam posijetio mog rođaka Slavka i njegovu Draginju i tom prilikom obišao naraštaj Smilje Miće Toromanovića: Dobrinku i Slobodana, Živana i Cvijetu, Jovicu i Olgu. Od Olge dobivam za sada nepoznate podatke naraštaja familije Spasoja /Pajka Jove Toromanovića, za kojim već dugo tragam. Za moje iznenađenje saznajem prvi put o njegovom naraštaju i to po kćerki Jovanki udatoj za Cvijana Milića.

Ovim putem molim sve naraštaje familije Milić da mi se jave radi dopune podataka i slika o njima i njihovom naraštaju i da moju potražnju preko interneta, Facebooka i slično, prijateljski prihvate.

Ja uspijevam, zahvaljujući informacijama Joze Srbe Toromanovića da pronađem jednog člana familije moje majke tj. Iliju Mijajlovića, sina njenog brata Milana. Dva tri dana kasnije sam već stupio u kontakt sa Ilijom i njegovom familiom i ubrzo sam imao čast da ih posjetim. Tom prilikom sam dobio dosta podataka od njega i njegove supruge Dobrinke. Podatci u dva pravca i to Ilijini korijeni i Dobrinkini koji potiču iz familije Gospe Miće Toromanovića. Naravno Smiljinog sina Boru i suprugu Anđelku sam isto tako posijetio kao i Sretena i njegovog sina Bojana. Dogovor sa Vesnom Milice Cvike Tešanovića da i nju posijetim je isto dobro sproveden. Jedno poslešpodne sam bio kod Milene i Srđana.

BiH: Priboj, Potraš

Posijeta Priboju je namijenjena matičarki Staniji i Piscu majevačkih rodoslova Radivoju Tojiću. U nastavku dana smo Radivoje i ja krenuli za Potraš sa namjerom da posijetimo Stanu i Ljubomira Zelenovića. Stana je najmlađa kćerka Gospe Miće Toromanovića. S obzirom da mi veliki dio podataka te familije fale računao sam sa time da, pošto Tojić Stanu lično poznaje, lakše sa njom u razgovor stupiti, međutim ustanovilo se da smo pogrešan moment izabrali. Do razgovora nije došlo i mi se nađosmo u putu nazad za Priboj odakle sam se uputio za Bijeljinu.

BIH: Tuzla


Moja Tuzla. Tu sam odsijeo kod
moje prve rodice Draginje Tomić i boravio kod nje sedmicu dana. I ako sam tu veliki dio mojeg dijetinjstva i mladosti proveo nisam imao treptaj srca kao prije. Puno se toga izmijenilo, skoro ni koga više neznam ali nije mi nekako bilo ni bitno. Obišao sam u Kreki, u mojim starim "Kolonama" stare prijatelje Valentinu, Stanislava i Svijetlanu Pavlović. Sreo nakon 3 miliona godina mog velikog drugara i kuma zvanog Željko Šuster (Dojč Schuster) i po razgovarali o starim dobrim vremenima kao što su to bila vremena iz školskih dana, vremena igranki po Tuzli dok je on pjevao kao solista vokalno instrumentalnog sastava "DUGE". Bilo je to drago viđenje, izmijena telefonskih brojeva i želja da se u buduće ne gubimo.

Moja posijeta Tuzli je na prvom mijestu posijeta mojoj familiji koja tu živi. Tako sam već isti dan otišao kod Zlatka i Amire a nakon toga skupa bili kod Grozde Dušanove. U među vremenu sam telefonski stupio u vezu sa Mariom i Goranom Marget kao i sa Zlatom i njenim kćerkama Marijom i Majdom. Posijetio sam i Asima Vesninog te tako i od njega dobio dosta slika. Negdje isti dan sam bio i kod Vesne, Jasmina i njegove Edine.

Jedno po podne su Mario i Darko došli po mene i sproveli me, nedaleko od stare pasaže i pozorišta, do jednog kafića koji je, kako kažu "u našem starom dvorištu" smiješten. Tek kroz tu šetnju starim centrom i korzom sa njma dvojicom su mi se dijelimično stare uspomene vratile. Sledeći dan smo to još jednom ponovili, ali ovaj put i sa Goranom Margetom.

Kao jedno veliko iznenađenje dobismo Draginja i ja jedno poslepodne posijetu i to lično od Marije Žižak, jedne od Zlatinih blizankinja, unuka od Teše i Marije Tešanović. Bio je to jedan super dan za nas sve troje. U među vremenu sam stigao i do Zlate Perine i napokon upoznah njenu drugu kćerku blizankinju Majdu, njenog Anela i malog sinčića Zlatana. Tu sam dobio isto tako dosta lijepih starih slika Tešinog naraštaja a naravno i napravio koju novu kao što je ova dole. Od mene i ovim putem puno hvala draga Zlato i draga Majdo za vaše gostoprimstvo..

Kod Zlate Perine

Anel, Majda sa Zlatanom, Zlata

U Tuzlanskom reonu se tragovi još jedne familije ili još bolje rečeno loze gubi ili je još nersvijetljen. Radi se jednom naraštaju Mihaila - Mike Toromanovića. Mika je imao pored sinova Cvike i Marka koji je nažalost stradao u drugom sv. ratu, još i kćerku Radmilu -Rajku. Rajka i Milorad Vujanović imaju naraštaj po imenima: Đorđe, Jovanka, Jelica i Ljubica. Radmilin naj stariji sin Đorđo je imao kuću u Slavinovićima. Prema informacijama koje sam u Slavinovićima dobio Đorđo je kuću prodao, živi navodno u Bijeljini a nalazi se na radu u Belgiji. Podatke o Ljubici Radmilinoj sam dobio od Miroslava Cvike Toromanovića međutim je Ljubica izrazila želju da podatke njene familije ne objavljujem što ja respektiram.

BiH: Požarnica

Moja posijeta Požarnici imala je za cilj da posijetim dvije familije. Jedna familija je od strane moje babe Milice udate za Tomu Čeketića. Slučaj je htjeo da sam odmah na početku sreo Čeketić Vladimira koji me je domaćinski uveo u svoju kuću i dao mi veliki dio podataka naraštaja Milice i Tome. Sin Milice i Tome Pero je dva puta ženjen i ima iz prvog braka sa Cvijetom Petrović iz Brijesta kćerku Dušanku. Naraštaj iz drugog braka sa Mitrom Macanović su: Milutin, Miodrag, Mila i Vasilija. Dušanka i Duško Vasić žive u Bijeljini. Millutin Čeketić živi u Beogradu. Miodrag i Milka žive u Požarnici i imaju troje dijece: Nikola, Jelena i Pero. Mila (Milica) živi u Hamburgu -Njemačka. Vaja -Vasilija i muž Mićo Vasić žive u Bijeljini.

Moja posijeta Miloradu Novakoviću, naraštaju Ilinke Miće Toromanovića i Milana Novakovića je isto tako uspiješno, bar što se tiče informativnog priloga završena. Vezom sa Miloradom otvorena su vrata saznanja o Ilinkinom naraštaju. Milorad želi ostati u vezi sa mnom i predpodstavljam da je za dopunu podataka loze njegovih roditelja zainteresovan. Ostali smo pri tome da se u buduće sa vremena na vrijeme čujemo.


Srbija: Beograd

Put Bijeljina Beograd sa "Semberija Transom" je dobro prođen bez ikakvih komplikacija i što je najvažnije, moj Boban je stigao na vrijeme da me pokupi i povede kod sebe. Susret na stanici, pozdravljanje i uobičajeni razgovori. Radost o novom viđenju i uz sve to smo neprimjetno već bili kod njega. Ovaj put je ipak bilo malo tužnije jer naša Borka nije više bila tu. Aco i Vlado su nas već na vratima dočekali i ubrzo smo sijedili u kuhinji da bih skupa ručali. Posle ručka, razgovora i ostalih planiranja sam se telefonski javio svima onima sa kojima je planirano viđenje.

Moj dolazak za Beograd je već početkom Marta najavljen a tkan već dugo vremena. Ovaj boravak je već treći pokušaj susreta sa naraštajem jedne familije iz mog rodnog kraja. Nažalost radi nesporazuma sa gostoprimaocem, do tog sastanka nije došlo zbog čega sam bio prilično tužan.

Naravno, viđenje sa Jasnom Letić i njenim mužem Miodragom kao i sa njihovom familijom je bilo među prvima. S obzirom da nosim punu torbu utisaka, slika i pozdrava od Zandre, bio je taj sastanak od velike važnosti. Tako ja provedo kod njih jedno lijepo popodne, pa pričasmo o svemu i pregledasmo veliki dio starih i novih fotografija koje su oni imali u svojoj arhivi. Naravno je na kratko i Gordana tu bila kao i Snježana sa njenim sinovima Dušanom i Ognjenom. Vrijeme je brzo prošlo i tako se ja i Letići rastasmo sa malim brdom novih saznanja i utisaka. Ostali smo pri tome da ovu vezu i dalje njegujemo.

Moja posijeta kod Narcisa Srbinog je u zadnjem trenutku sprovedena jer je bilo dan prije toga dogovoreno da se vidimo pred sam polazak na njihov mali odmor kod roditelja u Bijeljini. I ako je vrijeme bilo dosta kratko, Rea je stigla čak za nas sve i doručak da pripremi. Pogledalo se i skenovalo na brzak i par starih slika. Sve u svemu i ova akcija je bila uspiješna i ovim putem želim se Rei i Narcisu puno zahvaliti.


Snezana sa sinovima   Gordana, Jasna i Miodrag sa unukom   Familija

Snježana sa sinovima - Gordana, Jasna, Miodrag sa unukom Ognjenom - Foto sa Igorom, Urošom i Nikolom

Rea i Narzis sa njihovim sinovima

Rea i Narcis sa sinovima Jovanom i Ivanom

Pored dorade jednog velikog paketa novih podataka i fotografija o familijama, preuređeni su foto albumi i unesene nove strukture. Uz to su uvedeni "Lajkovi" koji vas usmijeravaju iz foto albuma familija direktno u njihovo korijenje tj. u istorijski dio njihovih prađedova. Znači pri aktiviranju "Lajka" u foto albumu "Matični" bit će te sprovedeni na ono mijesto prađedova gdje ste upravo vi i vaši podatci unešeni. S obzirom da "Lajkovi" za ulazak u foto albume iz prađedova već postoje, imat će te sa novim mogućnost da se prebacujete između istih koliko vam srce želi.

Novo je i mogućnost naraštaja ženskih potomaka kolimerskih pra-đedova da iz dosada urađenog i u buduće dodavanog na ovom portalu, koriste za svoje lične familijarne portale. U tu svrhu je dodana grafika u vidu srcelogokoja će po potrebi biti aktivisana i u jedan "Lajk" koji bi vodio u njihove internet prezentacije. Moja prvobitna odluka, da lozu ženskih potomaka pratim samo do trećeg koljena bi sa time otvorila mogućnost svim novim autorima da koriste ove fotografske i matične podatke kod kreiranja njihovog rada. Na taj način bi produžili daljnje življenje njihovih prababa. Pročitajte molim vas upute o ovome u "IMPRESSUM". -u.

Još Jednom da podvučem: Grafička srca srcelogo ispod slika imaju samo jedno značenje a to je, da ta srca mogu jednog dana da budu vođice prema naraštajima istih. Uvođenje "Lajka" na tu grafiku ću vršiti posle uviđenja vašeg rada i vaše pismeno date saglasnosti u tu svrhu. Ukoliko već ima autora koji rade na takvom projektu ili su već nešto objavili, molim njih da mi se jave na moju E-mail adresu ili da me kontaktiraju preko FACEBOOKA pod imenom Theo Cedomir Tesanovic.

Još jedan novitet je pod "Lajkom" Info & Co i radi se o statističkom tabelarnom prikazu broja fotografija naraštaja pojedinačnih familija. Broj fotografija se sastoji od albumskih i portreta tj. onim fotografijama koje služe samo za podatke o rođenjima, vjenčanjima, bračnim partnerima i naraštaju. Na portalu se radi već od godine 2005 a prva skupina fotografija je bila placirana na određena mijesta već 2008 a objava istog je izvršena 2009. Statistika se vodi od 2008 godine.


trennlinie
  mjeseclogo
 
            Kolimerski susreti i radovi iz 2010 godine
 
 
O B A V I J E S T   2 0 1 0
Dragi prijatelji i draga familijo. Zoran i Dragan Laze Tešanovića javljaju da
Tešanovići iz pečalbe organiziraju ponovni sastanak familije na Kolimeru. Sastanak će biti 22 Maja 2010.


N  O  V  E    V  I  J  E  S  T  I

Draga familijo i dragi prijatelji: Približava se dan našeg sastanka. Naj noviji podatci su da je sastajalište u Bašči pod Banj Brdom nedaleko od zadnje Jojine kafane. Tu momentalno grade kuću Laze Blagojevog sinovi Zoran i Dragan. Tu će biti postavljen šator a organizovano je jelo i piće. Vrijeme dolaska je 22. Maja u podne tj. od 12 sati.

Sa obzirom da su tog dana Zadušnice, ko hoće može da ode na oba groblja tj. u Pajićima i na Kosači Cvike Tešanovića. Slavko Blagoja Tešanovića će nas sprovesti sigurnim putem do groblja na Kosači i po želji i na Oštrik Cvike Tešanovića. Sa druge strane preko Ravne Njive do nekadašnjeg seoskog bunara i kuće Cvike i Darinke Toromanović će nas sigurnim putem sprovesti Višnja Stankinca.

Puno pozdrava svima

  Zoran   Dragan  
Zoran Tešanović
Dragan Tešanović

Sa pojedinim događajima sa puta za staru domovinu i informacijama o daljnjim planovima
  Rodjendan   Sastanak   Mirza i baba Mitra  
 
Rođendanska radost kod Dragana u Gracu
 
Sastanak familije na majevačkom Kolimeru
 
Link Unuk Mirza uvodi babu Mitru na slavlje
 

Dragi posijetioci ovog Portala.
Moje putovanje familiji i prijateljima je uspiješno završen. Naravno, kao prve informacije su posijeta rodbini u Austriji i to kod Dragana i Zorana Lazinog, kod Miće i Ljilje Slavkove i njihovih familija, Kod Draška Cvijankinog, kod Miše Cvike Tešanovića i njegove familije i nakon više od 45 godina sam posijetio Jovanku strine Draginje, njenog muža Ivana i jedan dio njihove familije. Posijeta, isto tako dugo neviđenog Miroslava i Stane Cvike Toromanovića i njihovih familija mi nažalost nije uspijela. Puno interesa i želje da upoznam naraštaj Nade Cvike Tešanovića se ostvarila te sam tako jedno poslepodne proveo kod Rade i Dragana i Radine sestre Dragane.

Prilikom proslave Draganovog rođendana
uz janjetinu sa ražnja i puno lijepog od Gordane pripremljenog jela sam još jedanput vidjeo dio familije i njihovih prijatelja koje žive ovdje u lijepom gradu Gracu u Austrijii i koji se često sastaju po ovako sličnim proslavama. Sedmica dana ovdje u sredini familije je bila famozna i brzo prošla i mi, Zoran Dragan i ja se nalazimo na putu za Bijeljinu.

Po dolasku u Bijeljinu
sam se smijestio kod brata Blaške i snahe Todore.
Posle kratkog odmora sam obišao rodicu Božanu, bio na roštiljanju kod njene kćerke Olje i zeta Dragana a naredni dan posijećujem Cvijetu Mlađenovu i njenu kćerku Radu zatim Denisa i Darka Ratka Toromanovića. Posijeta Milošu i njegovom sinu Željku me je obogatila sa puno novih informacija i slika. Srbu i Jozu sam posijetio skupa sa Milošom, Posijeta Dalibora Ljubice Milana Toromanovića kao i Milenka Stankinog me je isto tako puno obradovala. Kod Slavke srećem baku Mitru, Velu i Muhameda sa njihovom dijecom i unukom Dejanom. Jedan dan sam u Priboju proveo sa piscom monografija Radivojem Tojićem, čijom prilikom smo zajedno posijetili i Matičarku Staniju Tomić. Sledećih dana sam Obišao Milenu Stoje Cvike Tešanovića i njenu familiju.

Kod Zlatka i Grozde Tešanović
Veliko izčekivana posijeta Zlatku, unuku Teše Tešanovića skoro odmah na početku mojeg boravka u bijeljini me je vukla za Tuzlu. Kod njega srećem i Vesnu, kćerku Tešinog sina Pere. Njemu, njegovoj supruzi Amiri i Vesni je očigledno bilo drago da sam i do njih stigao. Pričali smo putevima kojima su se familije kretale, ugostili i ne prođe dugo stigla je i Grozda Tešanović, supruga Tešinog najmlađeg sina Dušana. Grozda je imala uza se i puno slika cijele familije što me je posebno oduševilo. Skoro veliki dio tih fotografija je primjenjeno na ovom portalu. Njene informacije su mi služile kao podloga u potrazi za Tešinim naraštajem.

Sastanak familije na Kolimeru
ispred Zoranove i Draganove kuće pod Banj brdom je bez obzira na kišu dobro sproveden. Već ujutro prije 9 sati su radnici ugostiteljskog preduzeća "Globus" počeli sa postavljanjem šatora. Naravno mi ranoranioci smo pomogli da se taj posao što prije završi. Velika količina pića se pripremila za hlađenje a prva predjela sa roštilja su pripremljena od Dragana. Veći dio familije i prijatelja je bio prisutan već prije 12 sati a naravno sa vremena na vrijeme dolazili su i ostali. Kelneri "Globusa" su već servirali razna jela i pečenja na stolove. Rado Vajin i njegova grupa muzičara su već počela sa sviranjem i pijesmom. Parking pred kućom je ubrzo popunjen tako da je i ulica bila puna automobila. Sve u svemu i uprkos vijetru i kiši se slavlje dobro odvijalo i ja susrećem mnogo njih koje sam znao samo po slikama. Po Prvi put je prisutan i jedan od naraštaja po prađedu Teši a to je bio Zlatko Tešanović i njegov posinac Amir.

Sa obzirom da je Tajana Vinke Dragine postala početkom Maja punoljetna, proslavio se sa velikom tortom i to za nju novo ulazno doba života. Naravno primila je od prisutni najbolje želje da i dalje stiče nova iskustva a ipak i narednih par godina ostane svojoj majci i nama svima vjerna i da dobro uči. Okolnosti mi nisu dozvolile da napravim dosta fotografija ali se nadam da ću sa vremenom sakupiti iste od ostalih učesnika tog sastanka kao što je to i Vinka učinila.

Krunisanje moje posijete familiji
je bila
svadba Milice i Borisa Slavke Milana Toromanovića. Toliko topline i ljubavi u familiji nisam još nikad doživjeo. Upravo tu sam bio toliko dirnut još jedanput tom dobrotom i međusobnom pažnjom svih članova familije. Jedna od naj emocionalnijih scena je bio momenat kada 86 godišnju babu Mitru uvodi na to slavlje njen unuk Mirza Vejzović. Bog da mu sačuva dušu i podari ga sa puno ljubavi i sreće, kako bi to rekao njegov đed Milan Toromanović.

Sve u svemu
sve se dobro završilo i ja donese ove godine jedno malo brdo podataka i fotografija koje sada treba da obradim i potrebama interneta pripremim. U svakom slučaju ću pri završetku mog rada tj. posle objavljivanja na intenetu sve vas da obavijestim tako da možete taj rad pogledati. Ja bih vas sve lijepo zamolio da me obavijestite o eventualnim greškama, možda o vašim ličnim prijedlozima i idejama. Ne ustručavaj te se i gledajte ovo kao jedan dio našeg zajedničkog doma u kome svaki od nas ima svoj kutak.

Moje momentalne akcije
do kraja ove godine, se svode u sakupljanju podataka i eventualno novih fotografija od familija koje do sada nisam stigao da obiđem. Ove godine sam stupio pored ostalog i u vezu sa Jasnom Letić, kćerkom Slavka Tešanovića koja mi je dala podatke njene obitelji i obitelji njene sestre Gordane. Preko Jasne saznajem i o sinovima Ivice i Mileve Marget  te sam tako i sa njima stupio u vezu. Za sada znam da Miroslav ima sinove Marija i Gorana a Zoran, sina Slobodana i kćerku Jadranku. Preko Miroslava sam saznao malo i o Zandri Slavojke i Alberta Jaunika a naravno moja potraga za njom preko interneta je isto tako bila plodna te sam telefonski stupio i sa njom u kontakt pri čemu mi je ona dala podatke o njenom naraštaju i naraštaju njenog brata Zorana. Ostalo se na tome da će mo se vidjeti u 2011 godini.

  Miroslav Marget           Zoran Marget  
Miroslav Marget
   
Zoran Marget
Od Petrove i Pavicine kćerke Vesne
sam saznao i o njenim sinovima Jasminu i Damiru. Jasmin i njegova supruga Edina imaju troje dijece po imenima Amel, Mia i Tarik čije podatke isto tako sa puno radosti očekujem. Damir Vesnin i njegova supruga Nadira imaju dvije super slatke kćerlice od kojih je Leila iz Nadirinog prvog braka i Dalia kao najmlađa. Njihove fotografije ću da objavim isto tako do sredine Decembra.na pravom mjestu a sada samo za informaciju u ovoj rubrici važnih informacija. Nažalost, nije mi uspijelo do sada da saznam više o Perinim i Zlatinim kćerkama Majdi i Mariji. Majda i Marija su blizankinje i rođene su u Tuzli 1972. One žive još u Tuzli. U međuvremenu mi se, preko Faceboka, Marija javila tako da sa puno radosti čekam na njen sledeći eMail.

  Damir Okanović   Leila   Dalia   Nadira  
Damir Okanović
Leila
Dalia
Nadira

trennlinie
  mjeseclogo
            Arhiva informacija od 2009 godine
 
               Prve informacije iz novo objavljenog portala
Dragi posjetioci ovog portala.

Naravno želim vam uz ovaj portal i važne Linkove > tj. takozvane usmjerivače na važne veb stranice dati, koje će vam pružiti daljnje informacije o majevačkom podneblju. Jedna od najprostranjenijih takozvanih "Tražećih Mašina" je GOOGLE. Vama je potrebno da u Goglovu rubriku traženja unesete bilo koju riječ ili čak što više i jednu prostu rečenicu ili želite da vidite da li šta o vama stoji u internetu; upišite vaše ime i prezime, potvrdite i bit će te iznenađeni od rezultata. Meni lično je bitno da vam seriozne usmjerivače dadnem koje vam stvarno samo informacije prenose. Ukoliko tražite stare prijatelje, pojedine članove vaše familije sa kojom ste izgubili kontakt, onda to možete učinuti preko takozvanih tražećih mašina po prezimenima kao što su "trazimo.info" "facebook" i "123people.com" itd. Nekoliko takvih "Linkova" = Usmijerivača unosim u dole navedenom.

Evo i usmjerivača za traženje prijatelja:
  www.trazimo.info    >   www.facebook.com     >   www.stayfriends.com 

Godina 2009 je bila godina probijanja leda.
Velike posijete i veliki zadatci su uspiješno obavljeni. Prvi put je moja vožnja do slovenačke granice organizovana preko interneta te sam tako došao od Hamburga pa do austrijskog Lavamuenda tako reći najbrže i naj jeftinije i to sa internetskim autostopom tj. sa "Suvozačkom centralom." U Lavamuendu me je pokupio brat Spasoje i povukao sebi u slovenačko Velenje. Već drugi dan smo bili na putu za Bosnu i kao prvo planirana posijeta Ivanki i Milutinu Vajinom u Kostajnicu. U Kostajnici smo proveli dva dana i pri toj prilici dobili od Ivanke i Milutina dosta informacija i fotografija iz Vajine familije. Put iz Kostajnice je vodio za Tuzlu. U Tuzli smo Spasoje i ja proveli viže dana i pri tome obišli i našu rodicu Draginju Tomić sa kojom se dugo nismo vidjeli. Draginja me izviještava da u njenom komšiluku jedna familija Tešanovića živi i naravno ja sam tu familiju odmah kratko posijetio.

Novoupoznati Zlatko Tešanović
niti ja nismo znali tog momenta dali smo familija i ako već, kako? Rekao mi je odmah da se jedan od njegovih dijedova zvao Tešo gdje mi se odmah sijalica upalila. Ja tražim Tešu od kako sam počeo da radim na ovom projektu. Niko, baš niko od stariji iz familije Kolimera nije znao da mi uvrsti tog Tešu tj. da mi kaže ko je bio taj Tešo? kakva je rodbinska veza? Možda će Zlatko Tešanović biti ključ na to pitanje. Ja, pošto sam ove godine imao u planu i matični ured u Priboju da posijetim, sam mu rekao da posle te posijete ću sigurno znati više. Mi smo se iz pozdravljali uz moje obećanje da ću mu se javiti.

Iz Tuzle se išlo za Bijeljinu
gdje je većina familije posle bratilačkog rata izbjegla. Skoro svakog jutra smo nas dvojica bili na putu i obišli za desetak dana veliki dio familije. Svugdje smo bili dobro dočekani i dobivali bez oklijevanja sve podatke koji su nam trebali. Iz Bijeljine smo jedan dan otišli i za Priboj u matični ured gdje smo upoznali matičarku Staniju Tomić a preko nje i pisca Majevačkih Rodoslova, Radivoja Tojića. Kod Stanije smo dobili malo brdo podataka tako da sam se sa punim srcem vratio za Bijeljinu. Tek sledeći dan, pregledajući dokumente koje sam dobio od Stanije, nalazim i izgubljenu granu familije Teše Tešanovića.

Do ponovnog viđenje sa Zlatkom Tešanovićem nije došlo pošto njegove poslovne obaveze to nisu dopustile ali sam mu telefonskim putem saopštio da moja potražnja u Priboju je pozitivno završena i da pri sledećem dolazku za Bosnu i kod njega obavezno dolazim.


Obrada dobivenih podataka i fotografija u 2009 godini je obavljena i data na portal a svi oni do koji sam mogao doći su o tome obaviješteni
trennlinie


Molim Familiju, prijatelje i sve posijetioce ovog portala da me obavijeste za eventualne greške a posebno bih bio zahvalan svim onima koji posijeduju meni nepoznate podatke ili čak fotografije koje bi dopunile ovaj ovdje prikazan rad. Javite mi se na dole navedenu E-mail adresu.

Molim vas da imate obzira da aktivne e-Mail adrese koriste mnoge tražeće mašine za slanje reklama i nevažnih informacija. Radi toga je moja e-Mail adresa neaktivna. To znači vi trebate tu adressu prepisati u naslov vašeg
e-Mail programa i tako svoj prilog na mene poslati.

Uz veliko poštovanje vaš ttheo

Moja E-Mail adresa, koju treba da prepišete u podglavlje vašeg E-Mail programa, glasi: melogottheoa

                 

 

   
Na početak portala
 
Na početak ove stranice