mjeseclogo
nazadlogo
Zapisi o autoru i saradnicima

ttheo

 

Kao prvo zahvaljujem se mojim, kolimerskim familijama za povjerenje koje su imali prema meni, te mi povjerili podatke o sebi i malo brdo starih i novih slika. Kao što sam rekao, svi podatci i slike koje ste mi dali, će se marljivo i sa puno odgovornosti primjeniti samo na ovom portalu bez adresa i telefonskih brojeva . Ukoliko poneki posijetioci portala pokažu interese da saznaju više o pojedinim članovima familija, bit će to moguće samo lično preko mene i uz dozvolu dotične familije.

Za tu svrhu koristit će se moja E-Mail adresa koja se nalazi na kraju ove stranice.
Posebno se zahvaljujem mom najmlađem bratu Spasoju koji mi je omogućio svojim angažmanom da u Aprilu 2009 godine, posijetim veliki dio familije koju sam vidio u većini tek nakon 50 godina. Bio je to put radosti i sijećanja na stare uspomene. Uspomene na rodni kraj i njegove stanovnike i put u realnost, onu što je na kraju preostala.

Dalje puno, puno zahvalnosti matičarki iz Pribojskog matičnog ureda,
Staniji Tomić za meni ustupljene dokumente. Tvoja pomoć mi je Stanija otvorila put koji je bio u tami. "Tek sada saznajem i vidim više."

Ujedno se zahvaljujem i autoru monografija i rodoslova majevačkog kraja Radivoju - Radi Tojiću za njegovu ličnu pomoć.
Jedan dio tvojih monografija, moj Rado, su mi pomogle da povežem srodstvo i da ih još jednom za ovaj portal oživim. I tebi kao i Staniji, neću to dugo, dugo zaboravit. Nadalje, puno zahvalnost posebno onima iz familije za važne informacije i dižem kapu, za njihove memorije, do zvijezda.

  with Tojic Rado  
Prilikom jednog razgovora sa Radom Toicćem u Julu 2008

Naravno pritom mislim na Velu Vjezović, najmlađi naraštaj Milana Toromanovića, Zoru Stevanović kći Sime Toromanovića, brata  Blašku Tešanovića, Paju Jove Toromanovića, Cvijetu Petković rođenu Tešanović, Cvijana Živka Toromanovića, Srbu i Jozu kao i njihovog sina Narcisa, Joku Čujić rođenu Toromanović kao i Božanu Mićić i njenu sestru Draginju Tomić.

Upravo je Draginja ta koja me je sprovela na put da pronađem i zagubljenu granu familije Teše Tešanovića. Tako sam došao u kontakt sa Tešinim unukom Zlatkom a preko njega i do Grozde Tešanović, supruge Tešinog najmlađeg sina Duška.
Od Grozde dobivam veliki dio podataka i starih Fotografija koje sam uz malu doradu primijenio na ovom portalu. Grozdine informacije mi služe dalje za potragu Tešinog naraštaja.

Važne informacije za posijetioce portala u impresumu

Funkcija Zaduženost E-Mail Adrese
Autor U Njemačkoj: Theo Č. Tešanović Pogledaj Google, Facebook 21033 Weidemoor 4h
Administrator Denis Toromanović Pogledaj Facebbok, Google  
Saradnik U Hrvatskoj: Škaljo Nijaz, za pravopis, informacije Pogledaj Facebook 41000 Zagreb, Odakova 5/5
Korektor U Njemačkoj: Helga Baumfalk, za Njemački jezik Podatci o Helgi kod autora  
Saradnica U Njemačkoj: Jutta Voß, za Njemački pravopis Podatci o Jutti kod autora 22457 Hamburg, Brummerskamp 16c
Saradnici Svugdje: Nada, Lynda i Bill, za Engleski jezik Podatci kod autora  
Saradnik U Njemačkoj: Nihad Tokić Schult, za HTML pitanja Pogledaj Facebook 22175 Hamburg, Thomas-Mann-Str. 46
Saradnica U Njemačkoj: Christel Hein, za Njemački jezik Pogledaj u Facebook  
E-Mail adrese su odklonjene, (radi nepozeljnih reklama) potraži ih u Facebooku

  Čedomir Tešanović   Čedomir Tešanović   Čedomir T. Tešanović   Čedomir Tešanović   Čedomir Tešanović   Cedomir T. Tesanovic   Cedomir T. Tesanovic   Cedomir T. Tesanovic  
Godine 1961
 
1964
 
1969
 
1970
 
1972
 
1975
 
1980
Godine 1985

Sin sam Jovanke i Boška Tešanovića rođen 12.Aprila 1946 godine na Kolimeru gdje sam proveo veći dio mog dijetinstva. Do polaska u školu se nemogu sjetiti kako se moj život odvijao izuzev da se malo sijećam rođenja moga najmlađeg brata Spasoja 1953 godine. Od te godine bilo nas je petoro braće. Najstariji je bio Blaško pa ja Čedomir, pa onda Srećo, Simon i Spasoje. Te godine sam upisan u prvi razred osnovne škole u Seljublju i dobro se sjećam da je za mene Bukvar bio špansko selo. Moj put do škole je bio isto tako neobičan i pun nepoznatog što me je više privlačilo nego škola te sam tako zaostajao iza mojih saškolaca iz sela prilično.

Sve drugo me je u putu interesovalo a škola najmanje tako da sam se u hladnom periodu godine prehlađivao do te mjere da sam sa obostranom upalom pluća završavao u Tuzlanskoj dječijoj bolnici. Godine 1954 sam upisan ponovo u prvi razred, ovaj put u Tešićima ali moj način nebrige u zimskim danima o vremenu koje nekontrolisano provodim napolju me vodi ponovo sa istom bolešću u istu bolnicu. Naravno višemjesečni boravak u bolnici ostavlja prazninu u mojoj školskoj karijeri. Tek 1956 godine, sa 10 godina, uspijevam da završim prvi razred, zahvaljujući mom tadašnjem učitelju Svetozaru Pavičeviću. Uspijeh je bio u tome da su moji roditelji i moj učitelj odlučili da se ja preselim u školu i da budem takoreći njegov sustanar. Godine 1957 upisan sam napokon u drugi razred i naravno stanujem i dalje kod mog učitelja Svetozara.


  Moja školska u Tešićima  
Iz drugog razreda osnovne škole u Tešićima. Joja Toromanović i ja smo u trećem redu sa lijeva na desno drugi i treći.

  Miće Simića razred  
Iz osnovne škole u Tešićima. Učitelj Svetozar Pavičević

Negdje početkom 1958 godine se oženio moj najstariji brat Blaško sa Todorom Džuvić koja je donijela puno radosti u našu kuću. Za mene i ostalu braću "Toja" je bila naša već odavno priželjkivana sestra. U međuvremenu i prije završetka drugog razreda, moji roditelji odlučuju da se preselimo za Tuzlu. U školi "Franjo Rezač" u predgrađu Kreka -Solana, završavam drugi razred i nakon toga uspijevam bez zastoja da 1964 godine završim osnovnu školu sa dobrim uspjehom. Iz ulice i školskih dana stičem prijatelje koji su mi velikim dijelom smjer mog daljnjeg života dali. U razredu su to bili Huso Tirić, Šemsudin Talić i Zdravko Rakulj a od školskih drugarica, Mirsada Halilovic i Ljubica Nastić. U ulici su to bili Car i njegov brat Tita, Grišo i njegov brat Laso, Šemsudinov brat Mrki koji je znao jako lijepo da pijeva i svojim glasom ukrašavao naše krečanske večeri.

Najveći uticaj mom daljnjem razvoju su imali Miki, Marica i Blaško Kate Ilić. Preko njih sam otkrio ljubav i poštovanje prema sredini u kojoj živim i veliku ljubav prema gitari a sa time prema starogradskim, dalmatinskim i meksikanskim pjesmama. Sa Mikijem sam proveo veliki dio moga teenagerskog vremena, Skupa smo gledali skoro svaki kaubojski, meksikanski i muzički film i "skidali" pijesme koje su nam se svidjele i tako ih uzimali u našu ličnu zbirku pijesama koje su izvođene unutar našeg društva.


Više puta smo sa biciklima prokrstarili tuzlansku okolicu. Vozili čak preko Husina i Kiseljaka do Lukavca kroz modračku dolinu prije nego što je rađena brana i prije nego što je stvoreno modračko jezero. Isto tako više puta smo zajedno provodili dane i na Kolimeru gdje smo obilazili moju familiju i čitavu okolicu, išli sa seoskom omladinom na kupanje, pecanje riba i noću se divili kolimerskom zvijezdanom nebu.


  Marica i Miki /Tomislav Ilic   1960   Zdravko Rakulj i Šemsudin Talić   Tirić Huso   Šemsudin Talić i ja  
Marica i Miki
Na eskurziji 1961, ja i Marica -gore
Zdravko i Šemso
Huso Tirić
Šemsudin i ja

  Sa Blaškom i Mikijem   Ja i Car   Mrki i Car   Ljubica Nastić   Mirsada Halilović  
Sa Blaškom i Mikijem
Sa Carom
Car i Mrki
Ljubica
Mirsada

Pri završetku osnovne škole, nisam imao blage veze šta bih htjeo da dalje učim. Prva ideja je bila da idem na more, da tražim brod na kome bih mogao raditi i veliki bijeli svijet obići. Tako sam proveo skoro tri njeseca u putu preko Ljubljane do Rijeke u Istri. Pokušao sam da se zaposlim u brodogradilištu "Torpedo" ali od svega toga ne bi ništa i ja se nađoh na putu nazad za Tuzlu. U Tuzli se upisujem u EMŠC, Elektromašinski školski centar, odsijek mašinstvo. Sa malo problemčića uspijevam da završim tu školu. Negdje 1966 sam se upisao u aeroklub "Zdravko Smolej" i tako postao padobranac. Puno drugarica i drugara stičem kroz tu moju novu sredinu među kojima su najveći utisak ostavili Biljana Gligorić, Vesna Benković, Tkačik Zorislav i Šehrić Midhat zvani "Džigi Bau". Od početka članstva u aeroklubu su se tri mjeseca ljetnog ferija provodila na aerodromu "Međaš" gdje sam nakon 116 skokova dobio oficielnu sportsku dozvolu letačkog saveza Jugoslavije.


Aero Klub Tuzla 1973

 
Krajem 1967 upoznajem, na spektakularan način Ljiljanu Lukić, moju prvu dijevojku i buduću suprugu. S obzirom da je u međuvremenu živjela u inostranstvu, naša veza se raskida. U međuvremenu si, po pitanju ljubavi, postavljam granice koje utvrđujem kroz dodatne aktivnosti u padobranstvu i školskim ambicijama. Posle mature upoznajem još nekoliko meni dragih prijateljica i prijatelja koji su mi bili oslonac i usmijerivač za daljnju budućnost. Nove drugare sam stekao i išlo se na igranke u studentski centar ili ljeti na odbojkaški stadion pored "Ekspres Restorana". U ta vremena je upravo VIS "Duge" bio glavni bend Tuzle a članovi te grupe su mi bili ujedno i školski drugari. Sa "Dugama" sam totalno zavolio zabavnu i internacionalnu muziku.

Početkom Avgusta 1969, srećem ponovo moju Lili i pri tome dolazi do novih preokreta.
Mi se krajem Avgusta 1969 spontano vjenčavamo. Ona odlazi na privremeni rad za Wuppertal u Njemačku a ja u Armiju. Na ovakav način preživjeti sledećih 18 mjeseci je bila teška sudbina. Jedina dobra strana tog vojnog roka je bila da sam služio u Padobranskim jedinicama. To je bila bez primjera jedna najbolja i uzbudljiva lekcija za daljni život.

 

Padobranci JNA 1970

Pred kraj mog vojnog roka rađa mi se i kćerka Suzan a pri dolazku u civil sam odmah počeo da radim u konstrukcionom odjelu centralnih grijanja fabrike "Helios", Titovih Rudnika Kreka - Banovići. U posao sam se brzo uklopio i nakon godinu dana rada sam počeo samostalno da radim na odvijanju projekata. Stanovao sam kod kuglane u Kreki i bez obzira što su zarade bile dosta dobre, san o velikom bijelom svijetu nije prestao da se mota po mojoj glavi. Ljilja odlazi 1972 godine ponovo na privremeni rad, ovaj put za lučki grad Hamburg na sijeveru Njemačke a u Septembru 1973 sam i ja bio na putu u tom pravcu. Moje novo radno mjesto je na održavanju mašina u firmi "Produktion".

Naravno život teče sada drugim vodama. Grad je velik i lijep, pun zelenih parkova. Jezero Alsteri i rijeka Elba sa lukom i brodovima je upravo onako kao što sam si u školskim danima priželjkivao. Prvi put mogu da na koncertima doživim internacionalne pop grupe u živo. Godine 1978 mi se rađa i sin Goran. Familija raste po broju i godinama. Kći Suzana završava sa odličnim uspjehom prvi razred. Odmori se provode u Jugi sa boravcima u Slanom na moru. U godini 1982 uspijevam se vratiti mom zrakoplovnom sportu, odlazim za Willingen u Hoch Sauerlandu gdje pohađam moj zmajoletački kurs. Godinu dana kasnije kupujem si moj prvi zmaj marke Worldcup i ucrtavam mu ime moje Tuzle. Naravno, sa tim zmajem sam bio i u mom rodnom mijest Kolimeru, u Pajićima, Banj Brdu, Dugim Njivama i na Draganovcu.
Theo C. Tesanovic
 

U godini 1984 počinje se graditi kuća u Kakmužu kod Gračanice a radovi se već 1988 završavaju. Zadnji odmor u toj kući provodimo 1989 godine. Rat čini svoje, slanje pomoći familiji i prijateljima, prijem izbjeglica iz Bosne, prebacivanje istih za Holandiju, sukobi sa suprugom i razvod. U međuvremenu uspijevam, zahvaljujući mom kumu Semiju Hukiću iz Tuzle i roditelja mojih izbjeglica Palavra i Livančića iz Zenice, majku izvući za Hamburg. Tri mjeseca je bila u putu. Pri dolasku u Hrvatsku je prihvaćena od mog prijatelja Nijaza Škalje koji je nakon sređivanja putnih papira šalje meni. Ovdje u Hamburgu se majka dobro osjećala iako je često bila sama. Majka je kod mene provela skoro četiri godine i punila 78 godina. Ostala je za uvijek u mojoj blizini, nedaleko od onog mjesta gdje je sletila avionom u Oktobru 1994 godine.

U zadnjih desetak godina radio sam kao serviser u firmi za gradnju liftova. Išao na razne seminare za kompjuter, plesnu školu i sa mnogo društva provodio noći po hamburškim diskotekama. Sada živim sam u jednom tihom dijelu Hamburga sa puno zelenila oko mene, čitam stručnu literaturu iz oblasti tehnike, prirodnih nauka, evropske istorije, astronomije i psihologije.

 

Autor: ttheo -Theo C. Tešanović, Hamburg -Germany 2009

  Theo C. Tešanović   Theo C. Tešanović   Theo C. Tesanovic   Theo C. Tesanovic   Theo C. Tesanovic   ttheo   Theo C. Tesanovic   Theo C. Tesanovic  
1987
1989
1994
1995
2009
2013
2015
2016

I onda napokon prva velika ljubav, moja Kristi


  Christel Hein & Theo Tesanovic   Christy & Theo   Christy & Theo  
 
Nas dvoje krajem 2015 godine
Cinque Terre 2016
Kod prijatelja na proslavi
 

  Christy & Theo  
Christy & Theo
 
U Berlinu 2018
Hafencity Elbphilharmonie 2018

   

 

Na početak portala
Na početak ove stranice
         
E-Mail adresa je privremeno, radi reklama, odstranjena
ADMIN-a traži u Facebook-u, Google-u i YouTube-u
             
                
autor u vebu